“That night we went down to the river, and into the river we dive …” stihovi su pjesme Bruce Springsteena koji bi najbolje opisali današnji rezultat. Kako je ovo bila posljednja utakmica u ovoj godini, za rastanak smo prigodno”odabrali” baš da bude u pravom duhu kao cijela godina, porazna. U prošlom kolu Jadran nam je bio previše valovit dok nam je u današnjom kolu Rijeka bila preduboka. “Bankari” su na našu žalost odmah od prve četvrtine pokazali da su favoriti utakmice. Sa tri zgoditka zaredom (uz nijedan naš) napravili su zalihu 0d 3:0 za svoj mirniji odlazak na prvi odmor. U drugom periodu igre, malo smo se probudili pa je tako Marin Vrdoljak smanjio zaostatak na 3:1, zatim opet istoimeni igrač za 3:2 i taman kad nam se probudila nada, kada smo se približili, probudio se i bivši mornarevac u redovima Primorja – Boris Letica i povisio vodstvo na 4:2. Nakon toga Primorje se posložilo, uslijedila je topovska paljba za 5:2, 6:2, 7:2 sve do 8:3 kada je sudačka zviždaljka odsvirala poluvrijeme susreta.
U vaterpolu je najčešći slučaj da je upravo treća četvrtina presudna za konačni ishod, međutim nama je ovaj put bila kobna druga gdje je domaćin ostvario solidnu prednost, obezbijedio sebi mirnoću i u 3/4 opušteno povećavao prednost. Sa naše strane najefikasniji igrač bio je Paolo Jakovčević sa svoja 3 postignuta zgoditka uz 60% efikasnost, međutim ono što nam je nedostajalo je i ono na što smo navikli, a to su golovi braće blizanaca Akrap, koji danas nisu bili raspoloženi za protivničku mrežu. Utakmica u koju smo ušli sa velikom željom da iznenadimo Primorje, iznenadila je nas. Od velike želje rađa se i velika nervoza tako da cijela utakmica prošla u takvom tonu uz dosta isključenja sa pravom zamjene. Platili smo danak mladosti i neiskustvu gdje nas je naša nervoza pobijedila, olako smo propustili nekoliko brzih i efikasnih kontranapada Primorja i dosta loše odigrali obranu sa igračem manje.
To bi bilo sve od nas za danas. Budite nam dobro i čujemo se dogodine!
