Iako smo se obzirom na zdravstveni bilten pomalo i brinuli kako će nam rezultatski proći polufinalni turnir, naši su mladići brzo i bez ikakvih poteškoća otklonili sve brige. U turnir smo zakoračili skupinom B, gdje smo s tri pobjede iz tri utakmice iskočili na prvo mjesto skupine. Put do njega krenuo je od pobjede nad ekipom POŠK 1937 s 11:6 (Mihaljević i Gojsalić po 1, N.Bobanović 2, D.Petković 3, Simičić 4), preko punih bodova protiv KPK – 12:9 (Šimičić i N.Bobanović po 1, Bratić 2, Gojsalić 2, Mihaljević 3, te D.Petković 3), pa sve do VK Zagreba kojeg smo deklasirali s 19:2. Kao kuriozitet te utakmice izdvajamo situaciju u kojoj su braća Savić postigla ukupno sedam zgoditaka. Onaj stariji, Marin, predvodio je strijelce s 4 zgoditka, dok ga je u stopu slijedio mlađi brat Jakov, s tri zgoditka. Rubeša, iako im nije brat, upisao je 3, a po dva su zabilježili Mihaljević, Šimičić i Matić, dok su po jedan zgoditak postigli: Ruščić, Bobanović i Bratić.
Nakon početne skupine puni bodovni plijen ponijeli smo u novu zajedničku skupinu, gdje su nam preostale dvije posljednje utakmice. Kako smo od osam ekipa dijelili prvo mjesto s Jugom, teoretski smo prolaz već bili osigurali, ali za ‘mir na brodu’ jedna pobjeda nam je pečatirala plasman u prvih četiri mjesta koje vode na finalni turnir. Osijek nam je tu kao ekipa iz donjih dijelova ljestvice stigao kao ‘naručen’. Rezultat od …. , u našu korist naravno, govori dovoljno o dinamici samog susreta. Slična situacija kao iz prethodne utakmice gdje ponovno imamo nastup dva brata, Marina i Darija no ovog puta s zajedničkim prezimenom Petković. Potonji je predvodio ‘streljački savez’ s 3 pogotka, a slijedili su ga: Matić, Šimičić i Gojsalić s po dva te J.Savić, Ruščić,, Mihaljević i Bratić s po jednim. Još jedom smo se naši bodovno poravnati s Jugom, no ipak s nešto lošijom gol razlikom od njih. Upravo naš međusobni dvoboj, stavio je točku na ‘i’ prvog mjesta splitske skupine kvalifikacijskog turnira.
Bravo Mornari! 
