Naša ekipica Mlađih Nada osvojila je fenomenalno treće mjesto na Prvenstu Hrvatske, odigranom u Zagrebu u gore navedenom terminu. Kao što bi trebali biti već upoznati, bili smo participanti skupine ‘A’, zajedno s ekipama; Solaris, KPK te VK Cavtat. Kako je izgledao naš put do postolja, stepenicu po stepenicu, pročitajte u nastavku.
1.KOLO: MORNAR BS – SOLARIS 8:5
Kako ni sami nismo znali što od ove utakmice očekivati, otpočetka smo krenuli punom snagom ostavivši protivnika u popodnevnom snu. U maniri iskusne seniorske ekipe, razliku smo bez problema uspjeli zadržati do kraja te upisali prva tri boda. U strijelce današnjeg dvoboja upisali su se: Tvrdić i Šimičić s po jednim, te Mihaljević, Bobanović i Petković s po dva zgoditka.
2.KOLO: MORNAR BS – KPK 3:6
Jutarnji termin donio nam je sraz protiv ‘strašnih’ otočana, za koje, pokazalo se, nikako nismo pronalazili lijeka. Iako smo se nadali da će utakmica biti malo neizvjesnija, ipak je sve ostalo na mlađim nadama. Bez obzira što smo prikazali odličnu igru, nedostajalo nam je malo sportske sreće, posebno u trenucima izvođenja peteraca koje smo u dva navrata promašili. Trojac koji će zauvijek ostati zabilježen u povijesti kao strijelci današnje utakmice su: Tvrdić, Mihaljević te Šimičić, svi po jedan (zgoditak, ne ocjena).
3.KOLO: CAVTAT – MORNAR BS 3:6
U trećem kolu ždrijeb (ždrijeb, ne ždrijebe!) namjerio nas je na još južniju ekipu od neugodnih ‘otočana’. Obzirom da u južnom dijelu Hrvatske iz rodilišta očevima samo jave s kojim im je brojem kapice dijete došlo na svijet, morali smo biti spremni na sve.
Kako je susret bio odlučujući za daljnju putanju natjecanja, krenuvši ‘iz petnih žila’, uspjeli smo ostvariti početni zamah rezultatske ali i psihološke prednosti. Iako se rezultat u trenutcima ‘lomio’, naše Mlađe Nade bile su toliko željne pobjede da su je na koncu i ostvarili. Najraspoloženiji u našim redovima bili su Petković i Mihaljević s po dva zgoditka, te Šimičić i Bobanović s po jednim zgoditkom. Bravo ekipa!
POLUFINALE: JADRAN – MORNAR BS 12:3
Otputovali smo tako neki dan na turnir u Zagreb, borimo se, igramo … kad ono, tko? Naši susjedi! Taman da ćemo ih pitati što je s tom pričuvom, kad je glavni (ne pričuvni) semafor već pokazivao 3:0. Lukavo smo pomislili; ‘samo vi jurite po medalje, nemate pojma koliko će vam to poskupiti avionsku prtljagu!’ Osjećali smo se poprilično lukavo sve do trenutka dok nam nije palo na pamet da se svi ustvari vraćamo autobusom! Uzalud, semafor (ne pričuvni!) je već pokazivao 6:1 u korist protivnika, što je bio popriličan pokazatelj da ćemo našu šansu za ‘težom’ prtljagom morati potražiti u predvečernjem susretu za broncu.
ZA 3.MJESTO:
MEDVEŠČAK – MORNAR BS 4:11
U borbi za broncu, od početka do kraja odigrali su kao uštimani orkestar, te konačnim rezultatom 4:11 pošteno zaslužili titulu treće ekipe u državi. Bravooooo…. ekipa!
Ovo vam nismo mi rekli, ali ‘ogroman’ psihološki pritisak prije same utakmice izazvao je kod nekih igrača čak i povraćanje. Iako nije vizualno privlačna, upravo ta refleksna metoda umanjivanja stresa i treme, kasnije se pokazala kao apsolutno pun pogodak.
Ekipa čiji će roditelji ubuduće brisati prašinu s medalja, nastupila je u sljedećem sastavu:
Luka Vito Družijanić, Jakov Savić, Toni Kokan, Roko Ruščić, Toni Tvrdić (2), Toni Mihaljević (3), David Šimičić (2), Niko Bobanović (1), Dario Petković (3), Roza Jakovčić, Luka Jelavić – Šako, Bepo Gojsalić.
Čestitamo cijeloj ekipi na čelu s stručnim stožerom u sastavu prof.Marijan Smojete Zdeslav Vrdoljak, što su nas još jednom učinili sretnim i ponosnim!
