SPLIT, 11.-14.Rujna,
Na natjecanju Kupa Hrvatske održanom u ljetnom ambijentu jadranovog bazena, naši ‘nadani’ osvojili su konačno šesto mjesto. Pobjedom u skupini ‘B’ započela je naša jadranska avantura, duelom s ekipom Zadar 1952, kojeg smo bez nekih većih poteškoća okrenuli u našu korist. Na samom početku utakmice vodstvom od 3:0 odredili smo smjer u kojem će susret ići te na koncu stići do finalnih 9:3. Strijelce je predvodio Serdar s 3 zgoditka, a slijedili su ga; Rubeša i Bobanović s po dva, te Petković i Pavlović s po jednim zgoditkom.
Petak jutro, drugim kolom nastavili smo s pobjedama, ovog puta protiv Solarisa, rezultatom 7:4. Kuriozitet je da nijedan naš igrač nije postigao više od jednog zgoditka, što je u principu idealna situacija u mlađima kategorijama, gdje što više igrača sudjeluje u napadačkom aspektu igre. Obrambeni aspekt također je bio na nivou, obzirom je Družijanić mlađi (ima i stariji) dosegao brojku od čak 73% obrana. Treće kolo donijelo nam je domaćina turnira – Jadrana, koji nam je odnio bodove bez ‘pola muke’. U strijelCA se upisao samo Rio Serdar s dva svoja zgoditka, dok ih je protivnik u isto vrijeme postigao čak 11. Odmah ‘iza ugla’ dočekao nas je još jedan poraz, ovog puta u srazu s Medveščakom. Tog puta postigli smo identičan broj golova kao i kolo prije, no ovog puta s dva različita strijelca. Tudor i Mardešić upisali su svoje ‘točkice’, no protivnik je bio bolji te u našu mrežu pospremio ukupno šest zgoditaka. Medveščak i Jadran su tako kolo prije kraja osigurali polufinale dok smo mi nastavili naš put prema sredini ljestvice. Posljednjim kolom skupine u pobjedi protiv susjeda POŠK 1937, probili smo limit od 2 postignuta zgoditka po utakmici, na čak šest komada, što bi značilo da smo prebacili normu za punih 300%! Nešto poput inflacije. Dramatična utakmica gdje smo imali prednost od po dva zgoditka, lomila se u posljednjim trenutcima, koje je uspio prelomiti Petković, efektnim zgoditkom za 6:5, tek manje od 3 sekunde prije finalnog zvižduka. Spomenutom Petkovića mlađem (da, ima i stariji) s također dva zgoditka pridružio se Bobanović, dok su ih s po jedim ispratili Serdar i Savić.
S tri pobjede i dva poraza uslijedile su nam bitke za 5.-8.mjesta gdje nas je odmah ujutro, natašte, dočekala ekipa Jug. Briljantnom veteranskom taktikom neprelaženja centra, potpuno smo iznenadili protivnika te uspjeli doći do bitne pobjede. Našu antinapadačku taktiku na višim nivo podigao je Luka Vito Družijanić, koji je doslovno obranio sve moguće, ali i nemoguće, stigavši do brojke od čak 82% obrana! U strijelce su se uknjižili Serdar i Pavlović s po dva zgoditka a pridružio im se Bobanović s jednim. Konačni rezultat od 5:3 odveo nas je u popodnevnu bitku za peto mjesto, protiv ekipe s kojom smo se sreli dan ranije – Pošk 1937.
Iako smo ih dan ranije u skupini pobijedili, u posljednjem susretu turnira bili smo jednostavno neprepoznatljivi. Protivnik je bio bolji u apsolutno svim segmentima igre te odnio zasluženi pobjedu s visokih 13:4. Imajući na umu da su pripadnici naše posade Nada većinom ‘prerušeni’ igrači Mlađih Nada, tj.mlađi nego ‘treba’, šesto mjesto je na koncu ipak solidan rezultat turnira. Ukupan dojam bi zasigurno bio puno bolji da smo u ovom posljednjem činu pružili nešto veći otpor.
Po završetku turnira naš čuvar mreže Luka Vito Družijanić proglašen je za najboljeg golmana turnira. Bravo Luka!
Do slušanja …
