17.Travnja, 18:00h uz direktan prijenos uživo
Ponovno smo u ulozi domaćina, gdje kao 6. momčad poretka lige za prvaka dočekujemo 3. ekipu tablice, momčad splitskog Jadrana. Prema rasporedu igramo dvije utakmice protiv istog protivnika, prvu u gore navedenom terminu a uzvrat sedam dana kasnije. Poraz od Solarisa u prethodnom kolu koštao nas je 5. mjesta ( bili smo poravnati s Hajdukom) te nam tako zapečatio sudbinu, namjerivši nas umjesto na Primorje, upravo na sadašnjeg protivnika. S Jadranom smo se susreli dva puta tijekom ove sezone i teško da možemo reći da smo se proslavili. U prvoj utakmici odigranoj u 12. mjesec, nismo pobijedili sa rezultatom od 15:7 da bi tri mjeseca kasnije izgubili rezultatom od 9:19.
Što uopće napisati o utakmici ovakvog tipa, kad nedavna povijest već piše svoju priču?
Jadranu je po kvaliteti, širini momčadi, iskustvu … definitivno mjesto među top tri momčadi u Hrvatskoj. Naša realnost je recimo tako podosta drugačija, na početku sezone po prikazanim igrama možda smo se nadali da bi mogli (bez obzira na neiskustvo) uz malo sreće čak do 4.mjesta konačnog poretka. U međuvremenu desio se “život”, rasplinuo naše nade i smjestio nas ipak tamo gdje pripadamo – u borbu za 5-6. (nadamo se) mjesto Prvenstva Hrvatske. Kako se ništa nije od tada nije promijenilo, isto kao i u prethodna dva susreta Jadran ostaje neprikosnoven favorit. Od nekoć pravih gradskih derbija, ostala samo riječ na papiru, tako da sada možemo utakmici pristupiti jedino sa “rezultat nam je u drugom planu” načinom. Doduše rijetko smo u povijesti bili ovako prisni sa Jadranom na način da ovu utakmicu čak možemo nazvati “obiteljskim okupljanjem”, gdje se situacije sa utakmice mogu rješavati na nedjeljnim ručkovima. Tako naš mladi centar Luka Dužević tijekom ručka može prigovarati svom starijem bratu, a sadašnjem jadranašu Antoniju – zašto ga je primjerice potezao za “mudantine” tijekom 3/4 susreta !? Mladi mornarevac Domagoj Butić može recimo starijem bratu Zvonimiru zamjeriti što ga je nasadio na lakat tijekom plivanja u kontru … a naš trener Danijel Burić može svom sinu Rinu kao “ljutom protivniku” umjesto pečenog odojka za ručak, servirati samo bjanko rižu!
Sada kad smo utvrdili utakmicom uzrokovane moguće obiteljske zavrzlame, bacimo se na ostatak (članka, ne ručka). Jadran je posljednju (zaostalu) utakmicu 16. kola, protiv šibenskog Solarisa odigrao u utorak 13.04 gdje su kao gosti došli do lagane pobjede od 8:15 – taman da se lagano razgibaju za susret protiv nas. Mi smo ovu sezonu protiv Jadrana slijedili precizni matematički model povećanja ( srećom linearnog ne eksponencijalnog!) poraza, od po točno dva zgoditka razlike više nego prethodni put, 8 zatim 10. Prateći taj niz a uzimajući u obzir trenutnu konstelaciju planeta, po svim nama dostupnim matematičkim jednadžbama, precizan proračun rezultata ove utakmice bio bi poraz od 12 razlike, od kojeg je najveću stopu vjerojatnosti iskazao rezultat od 10:22 !?
Slučajnom čitatelju bi nakon ovog svega izgledalo kao da mi navijamo za poraz ili da nemamo vjeru u momčad ali vjerujte nam na riječ, daleko je to od istine. Redakcija bi bila najsretnija da svaku utakmicu može predstaviti kao derbi sa podjednakim momčadima i šansama, ali kako nažalost to nije slučaj – trudimo se sagledati stvari što je realnije moguće.
Jedna stara izreka kaže “mladost – ludost” a mogu li naši mladići iskoristiti svoju mladost te voljom, duhom, trudom i zalaganjem, pa i ludošću “srušiti” svemir i matematičke formule, te učiniti utakmicu ipak malo zanimljivijom? Je li u njima nakon nekoliko zaredanih poraza ostalo “špirita i dišpeta” da bace sve naše “proračune” u reciklirani papir te da susret ipak ne bude samo puka statistika? Bez obzira na evidentnu razliku u kvaliteti, ne preostaje nam ništa drugo nego da se tome bar sramežljivo nadamo, a hoćemo li to i ugledati – pogledajmo na livestreamu:
