🎙️ Nakon velikog uspjeha hrvatske U-18 reprezentacije i osvajanja naslova svjetskih prvaka, razgovarali smo s našim Nardom Dragaš, članom VK Mornar koji je ne samo dio ove zlatne generacije već i igrač koji je izabran u idealnu startnu sedmorku svjetskog prvenstva. 🏆🇭🇷
Iza njega i njegovih suigrača mjeseci su rada, odricanja i borbe, a nagrada je stigla u obliku najvećeg mogućeg priznanja – zlatne medalje sa Svjetskog prvenstva.
Nardo nam je otkrio dojmove nakon osvajanja titule, kako je izgledao put do svjetskog vrha, koliko mu znači podrška Mornara te koji su njegovi ciljevi u nastavku karijere.
– Nardo, svjetski si prvak! Kakav je osjećaj kada se nakon svega probudiš i shvatiš da imaš zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva?
Osjećaj je sjajan, možda čak mogu reci najbolji osjećaj do sada koji sam ikada imao.
– Je li postojala neka posebna misao ili trenutak iz finala koji će ti zauvijek ostati u sjećanju?
Poseban trenutak finala … mislim da je većini ekipe to bila obrana našeg golmana Nikole Batoša.
– Finale protiv SAD-a bilo je prava drama. Kako ste uspjeli zadržati mirnoću tijekom izvođenja peteraca?
Ostali smo mirni jer smo davali podršku jedni drugima, a posebno što smo dan ranije već pobijedili španjolce na peterce, pa tako usput i pokupili malo samopouzdanja.
– Koja ti je utakmica bila najteža i kada ste shvatili da ste ekipa koja može osvojiti zlato?
Najteža utakmica bila je protiv gore spomenutih španjolaca u polufinalu. Da smo prava ekipa shvatili smo na početku, ali do izražaja je došlo tek nakon poraza u utakmici s Crnom Gorom, nakon čega smo počeli igrati sve bolje i bolje i sve više ‘ginuli’ jedni za druge.
– Koliko je truda i odricanja bilo potrebno da od dječaka iz Mornara dođeš do svjetskog zlata?
Trud i odricanje sastavni su dijelovi sporta, pa ih skoro nikad dovoljno ako se želi napredovati i nastupati na velikim natjecanjima, kao što je bilo ovo.
– Tko ti je bio, ili je, najveća podrška kroz cijelu karijeru?
Najveća podrška su mi naravno roditelji, ali uz njih i cijela moja obitelj.
– Postoji li neki trener ili suigrač koji je posebno obilježio tvoj razvoj?
Ima dosta suigrača koji su čak prestali trenirati, a s kojima se i dan danas družim. Od trenera koji je obilježio moj razvoj, izdvojio bih trenera Marijo Oreb, ali ne zaboravljajući sve ostale trenere koji su me trenirali. Isto tako bi volio spomenuti i mog prvog trenera – Frane Rožić, iz vaterpolo kluba Okruk.
– Sjećaš li se svog prvog treninga vaterpola i trenutka kada si odlučio da je to sport kojim se želiš baviti?
Zapravo se jako dobro sjećam, bilo je to baš u Okrugu na morskom terenu. Upravo taj moj prvi trening smo odmah imali plivački trening, što nikada neću zaboraviti.
-Što bi poručio mlađim igračima u klubu koji sanjaju o nastupima pod kapicom reprezentacije?
Mlađima u klubu bi poručio da nikada ne odustaju, da se nikada ne predaju, i treniraju što više mogu.
– Koliko ti znači podrška koju si dobio od kluba i ljudi iz Mornara nakon osvajanja zlata?
Kako je Mornar ipak klub u kojem sam poniknuo, podrška od ljudi iz Mornara mi znači jako puno.
-Koji ti je sljedeći cilj nakon što si postao svjetski prvak?
Cilj je nastaviti još jače, još dalje, dati sve od sebe u borbama za neke nove medalje.
– Gdje vidiš sebe za nekoliko godina, odnosno što bi volio ostvariti u vaterpolu?
Možda mi je ipak malo prerano za o tome govoriti, ali činjenica je da ću u vaterpolu biti dokle god mogu, jer to volim i to mi je gušt.
– Kada bi mogao poslati poruku sebi od prije pet godina, što bi mu rekao?
Rekao bi da samo tako nastavi(m), i da će se taj trud i rad isplatiti.
Nardo, još jednom ti čestitamo na ovom velikom uspjehu i želimo ti da ovo zlato bude samo prvo u nizu velikih medalja koje ćeš osvojiti u kapici Mornara i Hrvatske reprezentacije. 🏆🇭🇷
