3. Kolo Prvenstva Hrvatske
PRIMORJE EB – MORNAR BS 14:7
(3:1), (3:2), (5:2), (3:2)
Strijelci (Mornar): Ćurković (1), Bušelić (3), Čumbelić (1), D.Akrap (2)
Na krilima odlične igre u prethodnom kolu, s nadom i željom putovali smo u Rijeku. ‘Nada i Željka’ su se s nama u autobusu našle autostopirajući na našoj polaznoj stanici, te smo ih ciljano odlučili povesti na gostovanje. Uspjeli smo ih čak i nagovoriti da nam pruže podršku na bazenu, što su one objeručke, bez pogovora prihvatile. Iako kažu da nada umire zadnja, s tribina je otišla među prvima (tijekom trećeg perioda susreta, kod 6:3), dok se u isto vrijeme ‘Željka’ nije predavala. Pokazala se kao poprilično čvršća od lakomislene nade, te je ostala uz nas tokom cijelog susreta. Prema navedenom dalo bi se zaključiti; nada iako umire zadnja – odlazi prva, dok želja ne umire – ali ni ne odlazi! Možda nas je nada brzo napustila jer je bila svjesna kako na put još uvijek nismo mogli povesti; R.Akrapa, Pavića i Omrčena koji također imaju svoje želje i nade, ali za sada su još uvijek pod aktivnim liječničkim ispričnicama. Moguće da se ta naša, riječka nada, ipak pokazala lukavijom nego smo mislili.
Domaćini su sukladno akvizicijama u novoj sezoni, umjesto nade, imali čista očekivanja. Iz matematičkog kuta gledano, za razliku od nas, vjerujemo da nisu nezadovoljni konačnim rezultatom, a s nastupom … izvan je naše interesne zone.
Kada smo već kod zone … zonskom obranom smo i pokušali obraniti naš ‘račun’ od ‘bankarskih nameta’, međutim riječki bankari su uvijek nekako pronalazili rupe u mornarskom zakonu! Naravno, sve iz razloga kako bi nam ‘sjeli’ na račun, što im je kako možete vidjeti po broju ‘naloga’, često polazilo za rukom. Najveći broj naplaćenih naloga, stizao je od talijana u redovima Primorja – Fabio Crippa, za kojeg dijelom utakmice nismo pronalazili rješenja.
Plivački smo izgledali dobro, spremni smo – lako pokretni, međutim prečesto nam ‘zapinje’ napadački dio igre, gdje se čak i previše mučimo da bi došli do zgoditka. U najvećem mogućem postotku, naša napadačka putanja lopte usmjerena je (kad treba ali i kada ne treba) na centarsku poziciju Duje Buzovačića, koji svoj zadatak odrađuje odlično – pogotovo u situacijama kada na svom vratu i licu osjeća dahove manje od trojice protivničkih igrača. Upravo zbog manjkavosti u napadačkom aspektu igre, nadamo se što bržem oporavku gore spomenutog ozljeđenog dvojca (treći, Pavić je golman) koji bi naš napad učinio dosta efikasnijim.
Toliko od nas. Konačno smo dočekali tjedan dana odmora, gdje nas u sljedećem susretu dočekuje momčad Medveščaka.
Do slušanja!
